IEEE 802.11

IEEE 802.11, odnosno Wi-Fi opisuje skupinu standarda bežične komunikacije koji su rezvijeni od strane radne grupe 11. međunarodnog tijela IEEE 802, a ponekad se naziva "802.11legacy".

Skupina standarda 802.11 trenutačno sadrži šest načina bežične modulacije signala, koji koriste isti protokol, a najčešći načini su definirani a, b i g dodatcima izvornog standarda; sigurnosne odredbe su naknadno dodane i okupljene su u 802.11i dodatku. Ostali dodatci ove porodice (c-f, h-j, n) su servisna podoljšanja i proširenja ili ispravke prijašnjih odredbi. 802.11b je prvi široko rasprostranjeni bežični standard, a 802.11g je trenutačno u najvećoj ekspanziji, dok je 802.11a slabije raširen, ali također vrlo prisutan u svijetu.

802.11b i 802.11g standardi koriste nelicencirani pojas frekvencija na 2,4 GHz. Standard 802.11a koristi frekvencije na 5 GHz. Radom na tim frekvencijama, 802.11b i 802.11g uređaji mogu biti ometani od strane mikrovalnih pećnica, bežičnih telefona, kamera i drugih uređaja koji također koriste taj "neregulirani" pojas frekvencija.

Protokoli

802.11.g

802.11b

Kanali i međunarodna kompatibilnost

802.11b i 802.11g dijele područje frekvencija u 14 međusobno preklopljenih kanala koji su široki po 22 MHz. Kanali 1, 6 i 11 (a u nekim zemljama i 14) međusobno se ne preklapaju i te kanale (ali i druge koji su jednako razmaknuti) moguće je koristiti tako da više mreža može raditi jedna blizu druge a da se ne ometaju.

Kanali 10 i 11 su jedini koji su dostupni u svim dijelovima svijeta, jer Španjolska nije dopustila upotrebu kanala od 1. do 9. za 802.11b uređaje. Tablica s popisom frekvencija prema IEEE STD 802.11b-1999/Cor 1-2001 izgleda ovako:

802.11a

802.11g

802.11n

Tablica modulacija