|
Article on other languages:
|
Civilizacije su se u Africi počele pojavljivati prije više od 5000 godina, s pojavom starog Egipta. Prije 2500 godina razvili su se brojna kraljestva u Africi južno od Sahare. Sahara je djelovala kao prepreka koja je ovo područje razdvajala od ostatka svijeta sve do pojave arapskih trgovaca u 18. stoljeću. Dolaskom Europljana u 15. stoljeću, trgovina robljem i europski imperijalizam ostavili su dubok trag na ovom kontinentu. Nakon 1950-ih godina sve su afričke zemlje proglasile nezavisnost, iako moderna Afrika nastavlja borbu sa svojim postimperijalističkim naslijeđem i problemima okoliša.
U Africi ljudi žive već 4 milijuna godina. Sahara je nekoć bila plodna ravnica bogata biljnim i životinjskim svijetom. No prije mnogo tisuća godina postala je sušna i ljudi su otišli prema jugu te se počeli baviti ratarstvom u savanama.
Stara carstvaSjeverna Afrika imala je dobar položaj za trgovanje sa zapadnom Azijom. To je pogodovalo razvoju bogatih carstva, među kojima su bile Meroe (današnji Sudan, oko 600. pr.n. e.-350.n.e.), te Aksum (trgovačka zemlja u sjevernoj Etiopiji, oko 100. p. n.e.-1300 n.e.) razvila se iz sličnih razloga.
Iz grada Meroa Kušiti su kontrolirali trgovinu u Crvenom moru i uz rijeku Nil 600.p.n.e. Izvozili su luksuznu robu, primjerice nojevo perje i leopardovo krzno, a podizali su i lijepe hramove te piramide ravnih vrhova na grobovima svojih pokojnika.
Gana (smještena uz granice današnjih zemalja Mali i Mauritanija), jedno je od najvažnijih afričkih carstva koje je kontroliralo trgovinu zlatom preko Sahare. Ganski kraljevi nosili su zlatni nakit i zlatom ukrašenu odjeću i turbane. Pronađeni zlatni predmeti ukazuju na nevjerovatno bogastvo ovog kraljestva.
Od 300. godine egipatski učenjaci uveli su kršćanstvo u Aksum koji je potom poznat kao sveti grad. Tijekim tog razdoblja Aksum je preuzeo carstvo utemeljeno u Merou. Stanovnici Aksuma podizali su visoke kamene stele (spomenike) i njima označavali grobove umrlih kraljeva. Širenje religijaOd 8. stoljeća trgovci, osvajači i kolonizatori šire Afrikom religije, primjerice Islam. U sjevernoj Africi islam je potpuno zamjenio tradicionalne religije koje često uključuju štovanje predaka. U mnogim dijelovima Afrike zajednice imaju posvećene žrtvenike gdje ostavljaju darove duhovima svojih pokojnih predaka. Tijekom određenih godišnjih svetkovina, u današnje vrijeme pripadnici tih zajednica nose specijalne maske, pjevaju, plešu i kazuju priče u čast svojih predaka.
Oko 800. god. Arapi sa Srednjeg istoka prenijeli su islam u sjevernu Afriku. Od 11. stoljeća i trgovci su pridonosili širenju islama preko Sahare u zapadnu Afriku te duž rijeke Nil do Sudana. Trgovina robljemOd 1470. god. Portugalci su sa Beninom u zapadnoj Africi počeli trgovati bakrom, broncom, zlatom i robovima. Portugalci su 1480.-ih godina stigli do otoka Sao Tome u Gvinejskom zaljevu, tik uz obalu zapadne Afrike. Osnovali su plantaže šećera i prisiljavali afričke zarobljenike (uglavnom otete u Sengalu i Gambiji) da na tim plantažama rade kao robovi. To je bio početak europske dominacije u Africi. KolonijalizamTijekom 19. stoljeća Europljani su kolonizirali područja u Africi, uvodili kršćanstvo i preuzeli upravljnje gospodarstvom. Koristili su afričku radnu snagu na poljima i u rudnicima, no sve su sirovine slali na preradbu u Europu i Ameriku, gdje je dobit bila mnogostruko veća. Robstvo je tada bilo na svom vrhuncu budući da su Europljani otimali Afrikance i slali ih na rad u Ameriku. Afrička dijasporaZbog trgovine robljem više od 20 milijuna Afrikanaca razasuto je diljem obiju Amerika i Europe, što koči razvoj kulture u Africi. Tijekom stoljeća raspršeni potomci tih robova postali su poznati kao afrička dijaspora.
U 19. stoljeću u karipskim kolonijama pojavila se kombinacija tradicionalnog štovanja predaka i kršćanstva i nastala je religija zvana voodoo.
Europa je u Afriku slala misionare radi osnivanja škola i crkava te radi preobraćenja Afrikanaca na kršćanstvo. Oni su ujedno pokušali ukinuti tradicionalne afričke religije, često kažnjavajući one koji su ih prakticirali. Komadanje AfrikeGodine 1884. europske vođe donijeli su odluku da njihove zemlje mogu afričke teritorije proglasiti svojim kolonijama. Tako je nastala jagma prema unutrašnjosti u potrazi za novim zemljama. Godine 1902. kolonizirana je cijela Afrika, osim Liberije i Etiopije. Afrika se uporno odupirala kolonijalizmu. Etiopljani su se borili da zadrže svoju nezavisnost i pobijedili (1896); Zimbabve i Sudan pobunili su se protiv Britanaca (1896. i 1920.g.); plemena u Angoli pokušavali su svrgnuti Portugalce (1902.); u Namibiji i Tanzaniji tisuće ljudi je ubijeno u pobunama protiv Nijemaca (1904.-1908.); i u Nigeriji su se plemena pobunila protiv francuske vladavine (1920.-ih) I. i II. svjetski ratIako su oba svjetska rata bila europska, tisuće Afrikanaca izgubilo je život budući da su ih kolonijalni vladari tjerali da se pridruže vojsci. Jedan od uzroka prvog svjetskog rata bilo je negodovanje Njemačke protiv europskih zemalja tijekom kolonizacije. U drugom svjetskom ratu sjeverna Afrika postala je bojišnica jer su njemačke i talijanske trupe zauzele britanska i francuska područja. Prvi svjetski ratKad je 1914. godine izbio prvi svjetski rat, sjevernu Afriku kontroliralo je Osmansko Carstvo. Egipčani su sa Britancima sklopili tajni sporazum o svrgavanju turske vladavine, a od 1916. do 1918. pomagao im je ekscentrični vojnik i pisac Thomas Edward Lawrence (1888.-1935.) koji je postao poznat kao Lawrence od Arabije. Nakon rata Egipat je postao britanski proktektorat, no 1922. godine potpisao je ugovor o nezavisnosti. El AlameinGodine 1941. talijanske i njemačke trupe zauzele su područje u sjevernoj Africi koji su držali Britanci. Britanci su novačili vojnike iz svojih kolonija Nigerije, Gane i Sijera Leonea koji su se pridružili u bitkama na njihovoj strani. Godine 1942. Britanci su porazili Nijemce u povijesnoj bitci kod El Alameina. Ova bitka je bila prekretnica u tom ratu. Operacija Baklja
Godine 1942. američki i britanski vojnici spustili su se u Maroko i Alžir u invaziji zvanoj Operacija Baklja. S pridruženim Francuzima Saveznici su napali talijansku i njemačku vojsku i potisnuli ih u Tunis. Nakon krvave bitke njemačke su trupe u Africi bile opkoljene. Rat na afričkom tlu bio je okončan u mjesecu svibnju 1943. godine.
Etiopijski car Haile Selassie ( vladao 1930.-1974.) predvodio je svoje trupe protiv talijanske okupacije 1935. godine. Talijani su prisilili cara da napusti zemlju 1936. godine, no on se vratio 1941. Haile Selassie proveo je reformu, ukinuo ropstvo i surađivao sa Organizacijom afričkog jedinstva. Godine 1974. vojska je svrgnula cara i uspostavila vojnu vlast. Umro je u izbjeglištvu 1975. godine u dobi od 84 godine. NezavisnostNakon drugog svjetskog rata mnogi su Afrikanci željeli da se okonča kolonijalna vlast te da sami vladaju svojim zemljama. Kolonijalne sile poput Francuske, Portugala i Britanije pokušavale su to spriječiti borbom, i stoga su vodile krvave bitke za nezavisnost u Alžiru, Mozambiku, Angoli i Zimbabveu. Kasnih 1960-ih godina većina afričkih zemalja stekla je nezavisnost, ali su politički i ekonomski problemi ostali. Zlatna ObalaJedna od prvih kolonija koja je stekla nezavisnost bila je bivša britanska kolonija Zlatna Obala. Nakon II. svjetskog rata pojačano je antikolonijalno raspoloženje, a 1957. godine nazavisnost je stekla Gana (naziv je dobila prema snažnom srednjevjekovnom zapadnoafričkom carstvu). Vodeći nacionalist Kwame Nkrumah (1909.-72.) postao je prvi premijer nove zemlje, Godine 1960. Nkrumah je Ganu proglasio republikom, a sebe doživotnim presjednikom. Sve se više ponašao diktatorski i sve se više udaljavao od zapada. Godine 1966. Nkrmah je svrgnut policijsko-vojnim pučem. Godine 1963. poglavari 30 nezavisni afričkih država su se sastali i osnovali OAJ (Organizacija afričkog jedinstva). Cilj je bio poticati političku i ekonomsku suradnju među zemljama te pomagati kolonijama u uspostavljnju nezavisnosti. Rat u AngoliGodine 1961. narod u Angoli podigao je ustanak protiv portugalske kolonijalne vlasti. Portugalska vojska potukla je pobunjenike koji su prebjegli u Zair. U izbjeglištvu su pobunjenici osnovali pokret za oslobađanje i vodili gerilski rat za oslobađanje u Angoli. Godine 1974. oslobodilačke snage pokrenule su vojni ustanak i svrgnuli Portugalce koji su konačno priznali nezavisnost 1975. godine. Nakon nezavisnosti izbio je oštar građanski rat i zmeđu dviju političkih skupina koje su željele vladati Angolom. Jednu stranu podupirale su južnoafričke, a drugu ruske trupe. Angolske frakcije sklopile su primirje 1994. godine.
Godina 1980.-ih još je jedino Južnoafrička Republika nastojala zadržati vlast bijele manjine. Bijela manjina uvela je 1948. godine politiku aparthejda (odvojenosti) prema kojoj se ljude svrstavalo prema rasnoj pripadnosti. U vrijeme aparthejda oni koji su pripadali crncima, obojenima ili Azijcima, imali su manja prava. Aparthejd je ukinut 1994. godine.
Ken Saro-Wiwu (1941.-1995.), borca za ljudska prava, zajedno sa još osmoricom, nigerijska vojna vlast osudila je na smrt vješanjem. Njegov >>zločin<< je bio što su otvoreno govorili protiv oneščićenja plemenskoh zemalja što su ga uzrokovale međunarodne naftne kompanije uz vladinu zaštitu. Vremenska tablica
Vidi jošVanjske poveznice |
This article is from Wikipedia. All text is available under the terms of the GNU Free Documentation License.
Mercedes Car
This site monitored by SitePinger.net